OJ, MLADOSTI!
Oj, da mi je još jedanput samo
Slavonijom potjerati vrance!
Društvo i ja da se napjevamo,
Da zagrlim svoje Feričance.
Da nakrivim šešir ko nekada
Davno doba da se nazad vrati.
Da mi baka opet bude mlada,
Da joj dođem pod pendžere stati.
Šapt'o bi joj riječi medne, fine,
Mjesec bi nam sa nebesa sjao.
Joj, opet bi cvao od miline,
Alaj bi se drage nagledao!
A kad šorom sretan kući krenem
Čuli bi me i zdravi i »gluvi«.
Svač'ji bi se pendžer otvorio,
Pjevao bih o »babi i buvi«.

Ranio bih prije zore rane
Zemlju radit, orati i zubit.
Njive moje, danas neorane,
Da mi vas je vidjet i poljubit.
Oj, livado, tko te sada kosi,
Tko uživa miris tvoje trave?
Kad bih mog'o u zoru, po rosi,
Skupit hrpu mirisne otave.
Suze svoje na njoj bih isplako,
Da me jadi duše oduminu.
Tad bi bolnom srcu bilo lako,
Ne bi više iš'o u tuđinu.

Selo drago, mo'g djetinjstva kraju,
U srcu mi neuveli cvijete.
Kosti majke moje počivaju
Kraj djedova, posred grude svete.
Ah, i ja bi tamo snivat htio,
Tuđinska je zemlja teška jako.
Nitko u njoj sretan nije bio,
Pored kruha svatko se naplak'o.
Zalud puste želje i spomeni,
Domovini vratit se ne mogu.
Devedeset otkucalo meni,
Danas, sutra, treba ići k Bogu.

Život klizi kao brza rijeka,
Bilo ruža al' i trnja dosta.
Svakog stvora ista sudba čeka,
Na kraj puta samo Nebo osta.
Kad se jednom oprostim sa vama,
Da ne bude konac uspomeni –
Nemojte me pamtit u suzama
Već popijte u sjećanje meni.
»Kukunješce« moje zaigrajte,
A kad pjesma zaori vam stara
Sjetite se jednog veseljaka –
Vašeg dide, slavonskog bećara.

Marija Dubravac, Brisbane - Australija

Stanku Matišić, »Didi« uz devedeseti rođendan, 2017.
Umro je naš dida, bećar iz Feričanaca. Vječni mu pokoj.